Thomas Townsend Brown
-
elektricitet i gravitacija -
(izbor iz većeg broja internetskih stranica)


Jedno od zagonetnijih znanstvenih imena  prošlog stoljeća je ono Thomasa Townsenda Browna. Već kao tinejdžer, radeći tijekom 1920-ih u Ohiu, u odlično opremljenom laboratoriju  koji se nalazio u podrumu kuće svoje ugledne obitelji, Brown je opažao neobičan učinak do kojeg je došlo kad je Coolidgeovu rendgensku cijev podvrgnuo visokom naponu, temeljem čega je zaključio da je otkrio vezu između elektriciteta i gravitacije, kao i način da podigne i pokreće leteća tijela pomoću čiste električne sile.

Nakon toga je bio ismijavan od profesora na "Kalifornijskom institutu za tehnologiju", pa je pokuse premjestio na Sveučilište "Denison" u Ohiu. Tamo je studirao kod nekadašnjeg Einsteinova razrednoga kolege, dr. Paula Biefelda. Mentor i štićenik su zajedno usavršili svoj rad do te mjere da se učinak koji je Brown otkrio, još i danas proučava pod nazivom "Biefeld-Brownow učinak".

Učinak lebdjenja visokonaponskih kondenzatora je prvi opažao profesor Biefeld, a. T. T. Brown će ga, počevši od 1923., proučavati sljedećih 28 godina. Bio je uvjeren da je to efekt električnoga naboja koji djeluje na gravitacijsko polje. U brojnom pokusima testirani uređaji kretali su se u stranu umjesto gore ili dolje. To je upozoravalo na mogućnost da električni naboj djeluje na inerciju objekta. Neke od testova izveo je u vakuumu i time pokazao da je samo dio potiska dolazio od guranja zraka. Ostatak potiska mogao je potjecati od guranja tzv. "tkiva svemira".

Danas su dostupni filmovi, vjerojatno snimljeni kasnih 1950-ih, koji prikazuju uređaje T. T. Browna i suradnike. Oni su lebdjeli na oko dva metra iznad tla dok su bili priključeni na izvor visokog napona. Mali broj dragocjenih pisanih opisa funkcioniranja uređaja proizlazi iz dva Brownova elektrokinetička patenta (SAD 2.949.550 od 16. 08. 1960, i 3.187.206 od 01. 06. 1965).

Članak "Kako kontroliram gravitaciju" je T. T. Brown objavio u časopisima "Science & Invention" (u kolovozu 1929.) i u "Psychic Observeru".

Izvadak iz članka: U fizičkim znanostima postoji težnja k ujedinjavanju velikih temeljnih zakona i objašnjavanju, jednom strukturom, ili mehanizmom, individualnih fenomena kao što su gravitacija, elektrodinamika, pa i sama tvar. Utvrđeno je da su tvar i elektricitet po strukturi vrlo bliski. U konačnoj rasčlambi tvar gubi tradicijsku individualnost i postaje tek "električno stanje".

Brown zaključuje da čvrsto tijelo svemira nije ništa više od skupa energije koja je, sama po sebi, posve neopipljiva. Jasno je da je tvar povezana s gravitacijom, i logično slijedi da je i elektricitet isto tako povezan. Ti odnosi egzistiraju u području čiste energije i vrlo su temeljne prirode. Oni tvore pravu kralježnicu svemira. Nepotrebno je reći da odnosi nisu jednostavni, a razumijevanje njihovih koncepcija otežano je nedostatkom informacija i istraživanja prave prirode gravitacije...

Novootkrivena sila je za Browna bila posve očigledno rezultirajući fizički učinak interakcije elektriciteta i gravitacije. Predstavljala je prvi pravi dokaz vrlo temeljnoga odnosa. Sila je dobila ime "gravitatorsko djelovanje" u nedostatku boljeg izraza, a upotrijebljeni uređaj je nazvan je gravitator...

Gravitator bi trebao biti zapravo vrlo učinkovit električni motor. Za razliku od drugih vrsta motora, on ni na koji način ne radi prema principima elektromagnetizma, već umjesto toga koristi principe elektrogravitacije. Jednostavan gravitator nema pokretnih dijelova, ali je sposoban pokretati se iz sebe. Ima visoku djelotvornost jer nema mehaničke dijelove koji bi bili korišteni za stvaranje pokretačke snage.

Ne postoji unutarnji otpora i nema mjerljivog porasta temperature. Nasuprot raširenom vjerovanju da gravitacijski motori imaju isključivo okomito djelovanje, gravitator djeluje u svim mogućim smjerovima...

Gravitatorom za sada u prvom redu bavi samo znanost, no uspije li biti realiziran, nije moguće zanemariti spekulacije o njegovoj primjeni na dobrobit naše civilizacije. U budućnosti bi višeimpulsni gravitatori mogli pokretati brodove, a manji bi mogli služiti za pogon automobila i zrakoplova. Naravno da se tu ne može zanemariti i upotreba u astronautici...

Brown je preminuo 1985., no i danas se u svijetu vrše pokusi sličnim uređajima koji levitiraju bez ikakvih vidljivih pogonskih sredstava. Jedna od brojnih stranica na tu temu, a koja uključuje i upute za samogradnju je na web adresi: http://jnaudin.free.fr/lifters/main.htm. Pokazuju li takvi pokusi stvarni elektrogravitacijski efekt, ili je to samo još jedan nedovoljno istraženi konvencionalni fenomen bez do sada pravog pojašnjenja?

@stro;-)

Početna stranica