Osim redovitih poslova, službenici Zavoda bavili su se usavršavanjem postojećih instrumenata kao i razvojem novih. Tu se neizostavno treba osvrnuti na dvostruki zrcalni goniograf.

U 19. stoljeću se položaj plovila određivao astronomskim i terestričkim načinima. Kod terestričkog načina odabrala bi se dva istaknuta na karti ucrtana objekta da bi sjecište njihovih azimutalnih crta dalo položaj plovila koji se zatim ucrtavao u navigacijsku kartu. Drugi način je bila upotreba kompasa, no tu je uvijek postojala pogreška koja je nastajala zbog poremećaja u magnetskom polju Zemlje i induciranju magnetizma u željeznim brodovima. Iako su teorijske osnove već postojale, vrijednosti zemaljskog i brodskog magnetskog polja bile su tek približno poznate sve do 1889. i 1890. godine kad su izvršena mjerenja za područje Istre i Dalmacije.

Kako bi se ondašnjim navigatorima olakšao danas rutinski postupak i to neovisno od brodskog magnetskog kompasa, poručnik bojnog broda Constantin Pott konstruirao je 1877. godine u sklopu odjela za instrumente Hidrografskog zavoda u Puli instrument nalik sekstantu, koji je omogućavao istovremeno mjerenje dva horizontalna kuta. Instrument se nakon mjerenja polagao na navigacijsku kartu, a navigator je vrlo lako određivao položaj plovila. Opis instrumenta je objavljen u publikaciji Hidrografskog zavoda 1877. godine "Mittheilungen aus dem Gebiete des Seewesens" i Austrougarskog Lloyda u Trstu, a instrument je kao izum nagrađen 1881. godine na Međunarodnog geografskog kongresa u Veneciji.